 |
Bjelouška 
(Natrix
natrix natrix, N.n.persa)
Bjelouška
 |
Prosječno velika 120 cm, ali može narasti i do 200 cm (N. n. helvetica), ženke su veće od mužjaka (deblje, do 2 puta dulje!). Odrasli primjerci imaju okruglastu glavu, okrugle zjenice. Boja vrlo varira (crno-siva-tamno plava, smeđa, maslinasto siva, mogu biti prisutne crne pjege, nekad svjetle pruge...), ali mnogi primjerci imaju 2 bijele/žute/narančaste pjege (nekad crne) iza glave. Mladi se mogu zamijeniti sa bebama bjelica zbog sličnog uzorka. Leđne ljuske imaju greben po sredini. U Europi živi 12 podvrsta (u Hrvatskoj N. n. persa i N. n. natrix (do 150 cm)), ali radi jednostavnosti se sve zapadne podvrste nekad stavljaju pod N. n. helvetica, a sve istočne pod N. n. natrix. (Vidi desno razlike i pozovi uvećane fotografije.)
N. n. natrix ima deblje tijelo i širu glavu, a N. n. persa ima uže tijelo i dužu, užu glavu.
Voli vlažna mjesta, ali se može naći i dalje od
vode. Voli livade s jako gustom (često dubokom) travom. Aktivna danju,
nekad u sumrak za vrijeme vrućeg vremena na jugu.
Na Sardiniji navodno
aktivne noću.Savršeno pliva, prosječno roni do 30 min.
Kada se uznemiri, sikće jako glasno i baca se, ali ne
grize. Ako to ne uspije, pravi se mrtvom tako da se okrene na leđa,
otvori usta, isplazi jezik (nekad pusti malo krvi) i luči sekret
"neugodna" mirisa (kao crkotina, teško se pere!). To ćešće
rade (po mom iskustvu!) jedinke veće od 1 m nego manje. Kada ju se
primi, često izbaci "sadržaj" crijeva.
Prehrana: žabe, krastače, vodenjaci, ribe, punoglavci, nekad mali sisavci, puževi golaći, ptići u gnijezdu, druge zmije, daždevnjaci. Bebe se hrane punoglavcima i beskralježnjacima.
Mužjaci potencijalne partnerice trljaju bradom. Nekoliko mužjaka (nekad čak 22!) može formirati "loptu" oko ženke (kao i kod anakonde!) i hrvaju se svojim repovima. Parenje može trajati i 3 sata. Ženke se često pare samo jedanput. 2-5 tjedana kasnije ženke polažu 2-105 (prosječno 30-40) bijelih jaja koja se zalijepe zajedno i nabubre pa su krajnje veličine od 20 mm do 40 mm. Jaja polažu u rupe i pukotine, hodnike sisavaca, ispod kamenja i trupaca, ali često i u kompostištima i hrpama gnojiva (prirodnog!), lišća (trulog) i drugog bilja (također hrpe algi izbačene na obalu). Nekad koriste isijavanje topline iz peći u zidovima kuća. Nekad ih može biti i 3000 - 4000 (zajedno s jajima maurske vodarice, ribarice i bjelice). Inkubacija traje 6 - 10 tjedana na jugu. Kada se izlegnu, velike su 14 - 22 cm.
Mužjaci su odrasli s (30) 40 - 50 cm (≈ 3 god.), a ženke sa 60 cm (≈ 5 god.). Mogu živjeti 28 god. u prirodi.
(gore)
Primjer staništa gdje lovi: jama s vodom i puno malih daždevnjaka.
Metar dalje je potok, isto s malim daždevnjacima.
VIDEO (1.6MB) : puštanje u vodu male bjelouške
ZANIMLJIVOSTI:
* U Dalmaciji (a i drugdje!) ljudi ostavljaju rupu u pragu i unutra stave mlijeko da bi privukli bjeloušku. Tu metodu koriste da bi se "zaštitili" od otrovnica, koje ona tjera.
* Teritorij pojedinačne bjelouške može biti 3 - 120 hektara, u kojem mogu proći 10 - 300 m u danu.
* Na obalama rijeka često ima jedna bjelouška na svakih par metara.
* Razlike:
N.n.persa gore i N.n.natrix dolje
N.n.persa gore i N.n.natrix dolje
N.n.persa lijevo i N.n.natrix desno
N.n.natrix
N.n.persa
VIDEO (4.8MB) : kretanje najdulje bjelouške koju smo sreli (137cm)